I don't care

Bio bi red da napisem nesto. Inspiracija jeste na vrlo niskom nivou, ali ipak, moram nesto nalupati ovdje.
Ne, ne ide mi se kuci u Beograd. Previse mi je lijepo ovdje. Da, rutina je ponekad zaista divna. Osjecam se kao da sam bila samo pet dana ovdje, i kao da je juce bilo prije tri dana. Glupost. Ocito imam neke prebacaje i tripove. Mozak sam proizvodi neku cudnu muziku, i imam osjecaj kao da sam u nekom kaficu. Kakav li je to trip bio, samo mozak zna. Osjecam se kao da me voz pregazio. Ili kao da sam popila citavu kutiju Fervexa. Totalno sam slomljena, nervozna, umorna. Stalno sam umorna i gladna. Ali danas se posebno lose osjecam. Ne znam zasto. Mislim, znam zasto. Bice sutra bolje. Nadam se.
Oh da. Boze sta mi bi? Znam da je prosao, ali svim vjernicima zelim Srecan Bozic i Hristos se rodi sa malim zakasnjenjem. Divan praznik, i moj omiljeni. Ali za moj ukus, previse je. Nisam iz tog fazona tradicije i te muzike, pa mi ne odgovara to nikako. Svaka cast njima, koji to vole. To je super, ali ja slavim Bozic na svoj nacin. I svi mi volimo Boga na svoj nacin.
Ne treba pretjerivati o kacenju etiketa ljudima koje ne poznajes. Predrasude su mnogo opasna stvar. Ja to ne volim. Bila sam u situacijama kada sam kacila i ja etikete ljudima koje ne poznajem, a zapravo nisam trebala. Zato treba potpuno preobraziti svoj duh u liberalno razmisljanje. Ja to nastojim da uradim. Jer ne treba osudjivati na osnovu prica, na osnovu izgleda, na osnovu drustva. Treba osobu prvo upoznati iznutra, kakva je zaista, a sud je lako donijeti. Nerviraju me razmisljanja moje sestre. Ant-liberal totalni. Ne razumije neke stvari. Uopste. I ne mozes da joj objasnis. I dzaba. Tako me lako iznervira, i to namjerno radi. Treba sa njom izdrzati jos 4 godine. Boze, daj mi zdravlja i pameti, sve cu ostalo lako kada to dvoje imam. Mi smo totalno dva razlicita svijeta, ja uopste ne znam od kud ja ovdje, i sta ja radim ovdje. Ovo mora da je neka greska!
Jedva cekam opet da dodjem. Da citam knjige, izlazim u setnje sa mojim prijateljem, i gledam filmove i serije. Ah, paradise in February. Brzo ce to doci. A, u medjuvremenu treba uciti psihologiju, gdje imamo 78 pitanja hvala Bogu, manje nego prosli put. I imam engleski. Bice to dobro aBd.
Oh, da. Btw, danas mi je, tj. sutra, tj. svejedno kad, 19. rodjendan! Malo li je. Starim i ja uz ovaj moj blog polako. Ma, to nije bitno. Godine su samo broj!

 " So I wear rubberbands round my soul, they keep me from crawling and these rubberbands round my soul, they keep me from falling. And then when you are not in my dreams, and not in my mind, but we are at the same place at the same time, rubber no longer holds the borders of my soul. "

Momenat inspiracije! Kratkog fitilja cini mi se. Dani povratka u Bg. se priblizavaju i to velikom brzinom. Nazalost. Meni se ne ide, osjecam se kao da sam vec mjesecima ovdje. Treba otici opet bubati jad, pa otkaciti ludacu iz engleskog. I aBd vratiti se jos malo u ovaj mir. Svakako mene grad i ovi ljudi ovdje ne zanimaju, meni je mir u kuci sa serijama i knjigama. Taj mi mir nedostaje tamo. Tamo ne mogu da stignem sve kako treba. Osjecam da sam tamo jedna osoba, a ovdje druga. Normalno, uvijek cu se rado vracati ovdje, ovo je moja kuca. To je normalna reakcija. Valjda.
Upravo sam saznala da imam pismeni ispit iz engleskog za sedam dana. Kuku! Boze pomozi! I to gramatika. Moram sve nabubati napamet! Mogu ja to, zar ne?
Treba otkrivati nove talente. Zaista treba. Covjek kad se bazira na jednu vrstu muzike, to nije dobro. Ja volim da istrazujem nove bednove, ali Incubus i dalje ne mice, i nece. Moram da istrazim neke Brazilske umjetnike. Vrijeme bi bilo, ipak ce jedan od njih biti moj muz! Zvucim kao neka retardirana klinka. No, zaista Brazilici su lijepi muskarci. A, Brazil obozavam. Jedno od najljepsih mjesta na svijetu, kao i mjesto gdje se prica divan jezik. San mi je nauciti taj jezik. Pored italijanskog, koji moram jos uciti. Sinoc sam pred spavanje pocela parlati u glavi, ali ja to zaboravim nekako preko dana.   Sve mi rijeci naviru nocu, i onda mogu reci bilo sta sto sam naucila. Bas kao da sam druga osoba nocu. Mozda i mogu reci da imam talenat za jezike. Mada, danas svako moze nauciti koji hoce jezik. I ja ostadoh bez talenta onda. Jednog jedinog. Lako pamtim rijeci i pojmove, slabija sam sa gramatikom, ali zato konverzaciju obozavam. Jedva cekam da nastavim sa italijasnkim.
Ja volim snove. Voljela bih znati ih tumaciti. Kad bih se sjecala svega sto sanjam. Npr., ne sjecam se sta sam nocas sanjala. Sjecam se sna prije tog. A kazu da je nemoguce ne sanjati. San traje veoma kratko, jer mozak ne bi podnio duze od ja mislim dvije sekunde. Nagadjam, ali ne mogu guglati sad. Za mene su jako impresivni. A, pojava Brandona u mojim snovima, ipak nesto znaci. To sam vec naglasavala.
Mislim da sam post pocela pisati prije jedno sat i malo vise. Prvo sam pocela, pa sam zaboravila kad sam vidjela da imam ispit next week. Ali evo, privedoh ga kraju.

 " All the lights go down as I crawl into the spaces, if I died on the screens. Life tearing at the seams. Way-yay-yay-yay-yay, I don't ever wanna be here, like punching in a dream breathing life into my nightmare. If it falls apart I would surely wake it. Bright lights turn me clean, this is worse than it seems... "

Eh, vrijeme je. Ali za kakav post? Nemam vise psihologije pa da mogu da mlatim o necemu. Tj. pocecu da je ucim uskoro, ali to ce tek biti u bliskoj buducnosti.
Dakle, procitah knjigu Dali & I, to sam vec pisala cini mi se. Odusevljena sam. Sada citam The graveyard story, mnogo interesantna knjiga. Mada, mene kao i obicno nerviraju neke situacije, ishitrene onog derleta, ali ipak on je samo child.
Oggledah American Horror Story, tj. ostala mi jos samo jedna epizoda, i onda mogu da se bacim na surovi realni zivot. Nakon svake odgledane serije se osjecam kao shit. Naime, sve ih volim, ali me Tate odusevljava. Psihopata svijetske vrste, ali ipak divan. Jedva cekam cetvrtak za TVD i Grey's i Bones. Ali dobro, docekacu sve epizode, svakako dolazim kuci krajem januara opet aBd.
Ne znam sta se desava sa mojim organizmom. Stalno mi se spava, i stalno sam gladna. Ne znam sta to znaci. Ali mozda ce proci.
Uglavnom, post pisem vec nekih mozda pola sata, ili vise, nemam sta da pisem. A i spava mi se.
A i odlucila sam jednu stvar. Treba malo da se opsutim. Covjece stvarno sam zategla previse. Sve analiziram, vagam, sta ce reci ovaj, onaj, nikako malo da se opustim i uzivam dok mogu. Kao da nece biti vremena za analiziranje i vaganje poslije. Zar ne? Zivot je i suvise kratak da bih ja svaki odnos i sve mjerila hiljadu puta. Polako, pa vidjecemo.
Odoh sad. Kratak, dosadan post. Ali sta cu.
 " Is there a chance? A fragment of light at the end of the tunnel? A reason to fight? Is there a chance you may change your mind? Or are we ashes and wine? Don't know if our fate's already sealed, this day's spinning circus on a wheel. I'm ill with the thought of your kiss, coffee laced intoxicating on her lips... "