I don't care

Eh, da mi se dokopati karte za Metaliku! Osjecam da cu se smiriti. Ovako mi nesto stalno leti iznad glave. Gledam ove silne postere po vratima. Stvarno sam bila zaludjenik njima. Prvo Gansi, pa oni. Mnogo tekstova, postera. Nepresusna ljubav prema A. Rose-u. A, kako sam starija volim ih, ali ih ne slusam vise. Valjda se to preraste. Ko zna. Sad sam nasla druge zanimacije. Valjda to ide sa godinama. Od kad sam dosla iz Bg., gledam ove mlade narastaje. To je sve pomamljeno, ne znaju gdje udaraju, djevojcice su toliko nesto uzdignute, ja koliko znam nisam se ponsala tako. Ja sam sa svojih 14-15 rijetko izlazila, bila sam kuci, gledala filmove, slusala Ganse, Metaliku, bila sam izuzetno u buntovnickom duhu raspolozena, obozavala sam horore, malo sam i putovala u tim godinama, ali nisam toliko bila udarena u glavu! Znam, bila sam i ja zaljubljena, ali nisam trcala za svakim koji mi se svidjao, pobogu djeco! Nisam nesto ni ja sad starija od njih, mozda 5-6 godina, ali opet, cudni su mi njihovi oblici ponasanja. Devijantnog ponasanja, moram naglasiti, jer ono sto oni rade nije normalno. Sta li se desava sa njima Bog zna. Sve se svelo na traceve, ko je sta rekao kome, i na slusanje nekvalitetne muzike, i ponasanje u skladu sa istom.

Kako bih voljela da se desi sad jedna velika apokalipsa! Da pomete mnogo naroda odavde, da ostane nas deset da se borimo za zivot. Da preizvljavamo. A, ono bude velika snijezna oluja (nismo daleko od toga) i mi se borimo za hranu, za drva. I jos plus saznamo da su u Domu zdravlja muckali neke lijekove, radili neke eksperimente koji su posli po zlu, pa odatle dolaze zarazeni ljudi, koji se raspadaju i hrane se samo ljudima. Wow! Masta moze svasta! Sta mi bi? Mogu scenario napisati, iako je vec vidjeno, ja takve filmove bas obozavam. Drame i sci-fi. Ah, da. Kad smo vec kod toga. Gledala sam danas Leptiricu. Sta znam... nisam nesto odusevljena, vjerovatno da sam je gledala kao mladja, imala bih traume, ali sad nista. Hocu da gledam Bones, The walking dead, hocu da gledam i moje dvije prekrasne serije, TVD i Grey's. A, nista ne mogu. Pih!

A, moram se dokopati Tolkinovih knjiga. Danas sam zavrsila Hobita. I moram traziti u Bg., knjige cija je radnja smjestena u 19. vijeku, knjige o Daliju, i Svini Toda. Jedva cekam. Mislim da je ovo odmora bilo taman. 20-tak dana. Sad ce i predavanja, nove interesantne stvari, treba opet uciti. To mi nije tesko, jer hocu, a i volim. I tako.

Zaista, treba se okruziti ljudima koji ti odgovaraju, usresrediti se na svoje ciljeve i prioritete i nikada ne odustati od njih. I covjek ce biti sretan. Mislim, da je to za sad dovoljno.

O, volim ovaj Blogger. Kad se najmanje nadas upoznas nove interesantne ljude. A, ja to volim. Eh, da. Mozda ce Jacob, moj super prijatelj iz Amerike doci na ljeto aBd. Super covjek! Jedan od rijetkih ljudi koje treba drzati u krugu prijatelja. Odgovorno tvrdim! E, tako.

Odlazim.

Volim ove nalete inspiracije. Danas se zapravo bolje osjecam, ili sam se osjecala dok nisam izasla u grad, i vidjela tu facu koja gleda u mene konstantno. Zasto? Ne zelim da znam. Zelim samo da me sve ovo prodje, i da ne razmisljam o glupostima! Eto sta ja zelim. Zasto bih sebe mucila i torturisala, kad mi to ne treba? Ne, i ne! Ne zelim da analiziram sta bi moglo biti da je ovo ili ono! Da je trebalo biti bilo bi i sad i onda! Bog je tako htio, i to je vjerovatno dobro za mene. Zasto da dalje razbijam glavu? Ne! Sve se vraca, sve se placa, u to sam sigurna, a ovo ce se obiti i njemu od glavu, i svakom bivsem i buducem. Sve se to naplacuje. Kad on bude razbijao glavu o svojim postupcima, ja cu zaboraviti da on uopste negdje jos uvijek dise i misli. Tol'ko. Odjebi mi iz glave, prosto receno! Imas kome da kopas po zivcima i glavi, mene se okani! Zbogom!

Ima jedan dobar film na TV-u. Jadna djevojka je silovana od momka na kog se potajno kako bi mi danas rekli, lozila. Kukavo ti je zensko. E, Boze. Ta me tema uvijek mnogo nervirala, i uvijek sam se grozila takvih stvari. Ali, sta ces ako ti je sudjeno da te spopadne manijak, i unisti te za cijeli zivot! Desi se da sjedis u parku poslije vecere pa te pokupi autobus, kao sto se i desilo. Zivot je stvarno cudo. Ne znas sta te moze sutra zadesiti. Treba se cuvati normalno, ali ako ti je sudjeno da zavrsis u jarku sa olovkom u oku, onda te nista ne moze zastiti toga. Sta ces. Treba misliti pozitivno, i treba se oslobadjati gluposti. Covjeku nema goreg neprijatelja od samoga sebe. Sam se mozes uprpastiti da te sto Drina ne opere. I iz dosade nastaju mnoge teorije, u mom slucaju jako nezahvalne. Razmisljam nocas da sam na koncertu GNR rekla:"Boze, jos koncert Metalike, i mogu umrijeti!" E, pa. Pazi sta zelis. Ove godine cu aBd ici, pa cemo vidjeti hoce li biti smak svijeta, i odnijeti mene zajedno sa knjigom, jer nista drugo necu ni raditi. Oh, dosade. Dosada je bolest. Idem da gledam film, i jedem pitu od visanja. Obozavam kasno da jedem.

E, inspiracija je proradila konacno. Nemam puno vremena, nastojim da ispunim vrijeme kako umijem i znam, ocekujem jedan film za nekoliko minuta, ali imam potrebu da nesto napisem. Kad je zensko prokleto, a zensko kao ja koje sve, apsolutno sve analizira, to je onda smak svijeta! Kad imam problem, i kada znam ko je izvor tog problema, ko ga je izazvao, meni dodje da tu osobu uhvatim za gusu, u ovom slucaju bih uhvatila tu osobu za brk, i pitala: "Sta si ti htio od mene? Odakle ti pravo da udjes pod kozu, da udjes u neciji zivot i da radis sta ti volja, i onda samo da odes? Ko si ti? I odakle ti pravo za sve to? Zasto to radis? Nemas pravo da pravis haos u necijoj glavi, nemas! Sta si htio?!" I onda bih cekala odgovor na ovih 300 pitanja! I to ne samo u ovom slucaju, vec u svakom slucaju koji mi se desio, i koji ce se vjerovatno desiti! Ne mogu sebi da uglavim u ovaj nenormalni mozak, da vise prestanem da razmisljam o glupostima! I jos se psihicki ubijem nekim pjesmama! Hello? Sta se desava? Kad sam to dopustila?! Ne mogu jednostavno da to nekako eliminisem kao sto to radim inace. Jad! Jaadd! Eto, sto mi je to trebalo? Ali,nadam se da je to samo proizvod dosade. Ovo svo prizivanje Mr. Flower-a! Kako? Zasto? Ne znam odovor ni na jedno pitanje. To me mnogo nervira! Mnogoo! Nadam se da cu se izboriti sa ovim!

Juce sam jako srecna bila, jer sam nasla sliku mog divnog prijatelja Italijana, kog sam upoznala u Pragu prije cetiri godine. Budi divna sjecanja, na nas ples citave noci, i ostale dane koji su bili ispunjeni divnim pogledima, i jedan divan poklon koji i dan danas cuvam tu u kutiji za uspomene. E, zelim za njega da se udam, samo da ga nadjem na fejsu! Eto.

Idem da gledam film. Prijatno vece. Boze, zvucim kao Milka Canic.  

Eh, da. Nesto sam jedva cekala ovaj post. Znam i zasto sam toliko zavisna od pisanja postova. Zato sto mi je to filter. Pisem ono sto ne mogu da kazem svakome. Eto to je taj pravi razlog. Vec sam se navikla bez mog laptopa, vec sam se pomirila sa cinjenicom da cu serije gledati tek na ljetnjem raspustu aBd. Sta cu? Ne mogu se baciti u Drinu.

Danas je mojoj prvoj velikoj ljbavi rodjendan! Axl Rose-u! <3 I dalje ja njega volim A, ovaj sniiijeg kako je odvratan! Dobro, ima finih momenata, ali je ovo stvarno previse. Ipak, mislim da se moja teorija razvija. Smak svijeta ce biti ove godine! A, ja cu biti na fakultetu, ili cu uciti. I nista od mog odlaska u inostranstvo, obilaska svijeta i udaje za Italijana ili Brazilca! Pih!

A, da se malo vratimo stvarnom zivotu. Zaso sam morala rastumaciti ulogu Mr. Flowera u mojoj podsvijesti? Hm? Bolje da sam sve onako ostavila, nerazjasnjeno. Bilo bi super. Lakse bih podnijela. I da ga nisam nikako ni vidjela. Pogledi i osmjeh mi nije trebalo. Nikako. Kako iz prilozenog vidim, zaljubljen je u svoju djevojku, naravno, dovoljno je dugo sa njom, sto ne bi bio? Drago mi je da mu se nesto i lijepo desilo, da je postao stric, nakon svega sto ga je zadesilo. I eto. Neka, proci ce ovo mene. Kad-tad. Nema veze. Nek' smo zdravo. Mozda je tako i bolje.

Eto, odoh da se ubijam psihicki, dok se ne dokopam neke knjige veceras, jer nemam sta da radim. <3

Ovo je nevjerovatno! Ne da je sramota, vec je preslo svaku granicu baksuzluka! Proklinjem dan kad sam dosla u dodir sa novom tehnologijom! Naime, laptop star svega devet mjeseci je pokvaren! Problem? Hard disk!! Kako? Ne znam! Tog kobnog dana sam spremala ispit iz psihologije stvaralastva uz pomoc laptopa, odjednom je sve zablokiralo, i bella ciao!! Dodje mi da ga bacim u ovu ledenu Drinu, ali je prokleti jadov ostao u Beogradu na popravci. Aa, komp my precious, star devet godina, 99 puta popravljen, stoji kao neupotrebljiva skula ovdje u sobi.

Da, vec deset dana sam kuci. Bez interneta, tj., sa savrsenim internetom ali bez uredjaja za konekciju na isti. Toliko sam zeljela da napisem post, ali mi se nije dalo. To ti je kad te Bog stavi na iskusenje, a ti baksuz! Citam knjige. Eto sta radim. Procitala sam mnogo dobru "Umjetnine i cudesa", a sad citam jos bolju "Djecak iz Amerike". Da mi nije knjiga, ne znam sta bi bilo.

Nisam cesto spominjala momka ciji je nadimak "Actual flower". Fin momak, svojevremeno zanimljiv, sreca nije nista vise bilo od cistog prijateljstva, jer sad vidim da nije ni trebalo biti.Nije vise interesantno. No, za ovo vrijeme, nekih par mjeseci od kad se znam sa njim, u podsvijesti mi je bio Mr. Flower. Daa, nisam ga duuugo pominjala, jer sam rekla da necu, i tako ce i biti. imam neku retardiranu reakciju na nas odnos. Ali sta je tu je. Pobogu, nisam mu ja nasla djevojku. Sam je izabrao taj put. Mene voli mjesecima, kupuje mi poklone, i nadje djevojku. A, mozda je tako bolje za mene. Blokiracu to i zaboraviti. Uglavnom to je to sto sam htjela napisati. Nadam se skorijem postu. <3

" I knew I hadn't me my match, but ever moment we cold snatch, I don't know why I got so attached. It's my responsability and you owe nothing to me, but to walk away I have no capacity... Even if I stop wanting you, a persective pushes through, I'll be some next men other woman soon. I cannot play myself again, I should just be my own best friend, not fuck myeslf in the head with stupid men!"