Screw you.
Volim ove nalete inspiracije. Danas se zapravo bolje osjecam, ili sam se osjecala dok nisam izasla u grad, i vidjela tu facu koja gleda u mene konstantno. Zasto? Ne zelim da znam. Zelim samo da me sve ovo prodje, i da ne razmisljam o glupostima! Eto sta ja zelim. Zasto bih sebe mucila i torturisala, kad mi to ne treba? Ne, i ne! Ne zelim da analiziram sta bi moglo biti da je ovo ili ono! Da je trebalo biti bilo bi i sad i onda! Bog je tako htio, i to je vjerovatno dobro za mene. Zasto da dalje razbijam glavu? Ne! Sve se vraca, sve se placa, u to sam sigurna, a ovo ce se obiti i njemu od glavu, i svakom bivsem i buducem. Sve se to naplacuje. Kad on bude razbijao glavu o svojim postupcima, ja cu zaboraviti da on uopste negdje jos uvijek dise i misli. Tol'ko. Odjebi mi iz glave, prosto receno! Imas kome da kopas po zivcima i glavi, mene se okani! Zbogom!
Ima jedan dobar film na TV-u. Jadna djevojka je silovana od momka na kog se potajno kako bi mi danas rekli, lozila. Kukavo ti je zensko. E, Boze. Ta me tema uvijek mnogo nervirala, i uvijek sam se grozila takvih stvari. Ali, sta ces ako ti je sudjeno da te spopadne manijak, i unisti te za cijeli zivot! Desi se da sjedis u parku poslije vecere pa te pokupi autobus, kao sto se i desilo. Zivot je stvarno cudo. Ne znas sta te moze sutra zadesiti. Treba se cuvati normalno, ali ako ti je sudjeno da zavrsis u jarku sa olovkom u oku, onda te nista ne moze zastiti toga. Sta ces. Treba misliti pozitivno, i treba se oslobadjati gluposti. Covjeku nema goreg neprijatelja od samoga sebe. Sam se mozes uprpastiti da te sto Drina ne opere. I iz dosade nastaju mnoge teorije, u mom slucaju jako nezahvalne. Razmisljam nocas da sam na koncertu GNR rekla:"Boze, jos koncert Metalike, i mogu umrijeti!" E, pa. Pazi sta zelis. Ove godine cu aBd ici, pa cemo vidjeti hoce li biti smak svijeta, i odnijeti mene zajedno sa knjigom, jer nista drugo necu ni raditi. Oh, dosade. Dosada je bolest. Idem da gledam film, i jedem pitu od visanja. Obozavam kasno da jedem.
